Odnos roditelj-adolescent
Jedna od velikih promjena u adolescenciji je povećanje emocionalne udaljenosti u odnosu roditelj-dijete. Iako je i dalje prisutna emocionalna toplina u porodici, adolescenti počinju graditi nove odnose izvan nje. Ti novi interpersonalni odnosi se stvaraju s vršnjacima.
Roditelji moraju postaviti standarde i pravila ponašanja kako bi spriječili da njihova djeca upadnu u probleme. Roditelji bi trebali zaštititi svoju djecu kada su u pitanju ozbiljniji ili teži problemi, ali izbjegavati pretjerano usmjeravanje i vođenje tokom suočavanja s normalnim problemima.
Dobar odnos između roditelja i adolescenta sastoji se u pronalaženju ravnoteže između dozvoljavanja adolescentima da istražuju i zadrže svoju nezavisnost, i njihovog zaštićivanja i postavljanja granica.
Kako razgovarati i komunicirati sa adolescentom?
1. Slušati– govorite što manje da bi vaše dijete reklo što više.
2. Koristite što manje riječi u kratkim rečenicama.
3. Ne ponavljajte se. To je jako dosadno.
4. Govorite normalnim tonom. Što više vičete manje vas čuje.
5. Organizirajte svoje misli prije razgovora.
6. Pazite na tajming, nije svako vrijeme dobro za razgovor.
7. Prekinite razgovor ako se frustracija ili ljutnja pojačavaju. Napravite kratku pauzu ili nastavite sutra.
8. Dopustite adolescentu da ode, možda je to njegov način na koji kontrolira ljutnju. Kažite mu da je OK da ode, ako se razgovor nastavi kasnije.
9. Ne postavljajte ultimatume. Adolescenti veoma loše reagiraju na njih. Ako osjetite da ćete postaviti ultimatum – napravite rađe pauzu.
10. Nikada ne ponižavajte! Ako ne možete razgovarati s poštovanjem, ne započinjite razgovor.
11. Ne pokušavajte im pomoći oko školskih obaveza, ako to nisu od vas tražili.
12. Prikupite hrabrost i priznajte kada ste pogriješili.
13. Pričajte im i smijite se vlastitim “gafovima”, jer im je tada lakše slušati, kada im govorite o njihovim.
14. Učite ih živjeti život prema vašem pozitivnom modelu, a ne držeći “predavanja”.
15. Pokušajte da na njihove neuspjehe ili nevolje ne govorite “rekli smo ti to mi”.
16. Ne kontrolišite sve njihove odluke, pustite ih da odrastaju i budu svoji.
17. Pokušajte zadržati mir i stabilnost kada oni “polude”.
18. Ne koristite snagu mišića, da bi im “utjerali strah u kost” i uspostavili disciplinu, jer ste u njihovim očima tada karakterno slabi.
19. Otiđite na njihove utakmice ili nastupe, oni to vole, iako kažu da ih nije briga, ili im je svejedno hoćete li doći.
20. Pružajte im ljubav i nježnost, a nikada ih ne molite i ne zahtjevajte to od njih zauzvrat.
21. Važna vam je čistoća i red, ali ipak pokažite razumjevanje za njihovu ličnu zbrkanost, neorganiziranost i neurednost njihovog prostora.
22. Naučite da adolescenti moraju imati svoj kutak intime, u koji nećete ulaziti, niti ga kontrolirati.
U dijalogu sa adolescentom treba imati na umu da je mlada osoba izuzetno osjetljiva na to da li je prihvaćena ili nije, pa neslaganje u mišljenju lako doživljava kao napad na sebe. U djalogu je potrebno govoriti u prvom licu, npr. “ti si ljut” – bolje je reći “čini mi se da si ljut”, “jesam li u pravu, ako nisam reci mi razlog”. Nije preporučljivo vraćati se u prošlost i nabrajati sve pogreške koje su učinjene.
A evo imate dobar link...
http://www.odgoj.com/index.php?option=com_content&view=article&id=211:razvojne-karakteristike-djece-u-pubertetu-i-adolescenciji-&catid=45:edukacija-roditelja
sretno!
- Komentari na odgovor
- bulka - hvala puuuno :D (prije: 1 godine) Ξ