Ja sam probušio obrvu u onom Tatoo shopu u Skenderiji, ne znam tačno kako se zove. Ulazom kod tete razapete, pored DP marketa, pa lijevo, pa lijevo
. Išao bih opet kod tog čike. Sterilna oprema, rukavice, pažljiv je i ima puno godina iskustva, što je vjerovatno i najvažnije.
Ne boli strašno, ali svako ima drugačiju toleranciju na bol. Obrva se buši polako, ne na trzaj, tako da probijanje traje nekih desetak sekundi, ali sve skupa je puno manje strašno nego što zvuči. Vidjet ćeš kad prođe.
Prvih par dana će ti biti malo nateknuto i osjetljivo na dodir, ali ništa što će te ometati u normalnom životu (čuo sam da se ljudi plaše da neće moći spavati na stomaku, to je smiješno)
Prvih mjesec (svako će ti reći drugačije) ne smiješ vaditi piercing nipošto, jer se rana strašno brzo zatvara, a tkivo unutar obrve je mekano, tako da možeš napraviti haos pokušavajući da već nakon pola sata vratiš piercing.
Isto je nezgodno, dok se ne navikneš, odvrtati i zavrtati kuglice na piercingu, meni su na počektu redovno ispadale, gubio sam ih, jedna mi je upala u umivaonik, tako da budeš ekstra pažljiva (jesam pogodio spol?) dok se ne navikneš. Kasnije ćeš moći "na pamet" odvrnuti kuglicu, promijeniti piercing, zavrnuti sve na mjesto.
Održavanje; prvih sedmicu - dvije staviš rivanol na štapić za uši i izvana očistiš sve, poslije toga hidraciklin (e ne znam kako se to piše). Proces navikavanja tijela na strano tijelo je subjektivan, tako da se nekome sve lijepo osuši za petnaestak - dvadeset dana, a nekome se tijelo bori i mjesec - dva.
Također, nemoj nikada stavljati jeftine piercinge (one od nekog bezveznog materijala, što se mogu kupiti za pet - deset maraka). Onaj koji dobiješ na bušenju je titanijumski i u principu ga ne moraš ni vaditi.
Čak bi i najbolje bilo da piercing jednostavno ne pokušavaš vaditi dok se sve skroz ne smiri (kad ga povučeš, ne boli nimalo, rupica je suha, nema nimalo gnoja). Teško se oduprijeti potrebi da to čačkaš, kao i kod svega što je novo i zanimljivo, ali poštedjet ćeš se nerviranja oko ispadanja kuglica i rana će se puno prije smiriti.
Čim prije mogneš prestati čistiti, tim bolje. Ja sam na početku vadio piercing, čistio ga, lafo 'održavao', stalno mi je pomalo zagnojeno i osjetljivo bilo. Kad sam ga prosto pustio na miru, sve se fino smirilo i nosim ga 7 godina bez imalo problema.
Što se tiče rizika od infekcija, kojim svi prijete - ne poznajem nikoga ko je imao ikakvih problema sa piercingom. Ne mislim da bi se to moglo nešto strašno inficirati, ali nisam kompetentan da dam sud da li je to realan strah, ili ne.
Također, ona priča da ti prilikom bušenja može biti oštećen neki živac, pa da ti se obrva spusti je, po meni, mit. Možda ako odeš obućaru da ti šilom ubada obrvu dok ne potrefi taj neki živac. Opet, ne znam ni za jedan takav slučaj.
Jedina negativna stvar koja meni pada na pamet je da, ako nekad poželim izvaditi piercing, imat ću mali, ali vidljiv ožiljak iznad obrve. Ali ne mislim vaditi piercing (prije dodati novi), a prošlo je preko 7 godina od kako ga imam. Bio sam momak kad sam probušio obrvu, sad sam oženjen, imam kćerkicu. Supruga ne da da vadim piercing, kćerkici je super zanimljiv da ga tegli (to ne boli, niti će ti pući koža), nikada me neko nije "mrko" gledao zbog njega... Tako da, ako ne stavljaš piercing iz nekog prolaznog hira, ne trebaš ni o tome brinuti mnogo.
Eto, napisao sam sve što mi je palo na pamet vezano za bušenje obrve (vjerovatno je moglo biti puno kraće), ali sve se svodi na to želiš li to dovoljno. Ako želiš, onda ćeš lako prevazići strah i probušiti obrvu i to je to. U svakom slučaju ne trebaš žuriti, u jednom ćeš trenutku jednostavno znati želiš li probuđiti obrvu, ili ne.
- Komentari na odgovor
- Nnnnn - Hvala ti puno na ovako opsirnom odgovoru, zaista ovo i nije odgovor nego pravi savjet. Mislim da si upravu ja cu znati jednostavno zelim li to ili ne..:) Oduvijek sam to zeljela (pogodio si spol:)), a sada si me konacno oslobodio straha.. Hvala :) (prije: 11 mjeseci) Ξ